Uvod u porast obaveza
Carine, te rastuće uvozne takse, zaista oblikujuju kako robe prelaze granice u međunarodnoj trgovini. U svojoj osnovi, to su u suštini porezi koji se nameću na proizvode koji ulaze u zemlju ili izlaze iz nje. Vlade ih često koriste kako bi zaštitile lokalne firme od stranih konkurenata ili jednostavno kako bi povećale državne prihode. Međutim, kada ove carine porastu previše, ekonomska situacija postaje komplikovana. Svetska trgovinska organizacija je ukazala da nagli skokovi carina imaju tendenciju da poremete normalne tokove trgovine širom sveta. Ova vrsta poremećaja ponekad eskalira u prave trgovinske sukobe gde nijedna strana ne izlazi dobro, što na kraju šteti ekonomijama obe strane transakcije.
Kada se tarife podignu, to jako teško pogodi ekonomiju u celini. Kompanije koje unose robe iz drugih zemalja često završe tako što plate više zbog ovih dodatnih troškova. A to ih čini slabijim u odnosu na konkurenciju u svetu koja ne nosi slične troškove. Uzmimo proizvodnju – većini fabrika trebaju delovi i materijali koji se uvoze iz inostranstva. Kada tarife porastu, ove kompanije se suočavaju sa mnogo višim troškovima za osnovne materijale, što remeti celokupno planiranje budžeta. Nacionalni birou za ekonomska istraživanja sproveo je istraživanje koje pokazuje stvarne probleme s kojima se američke kompanije suočavaju kada su tarife na robu iz Kine više. Njihove zarade su se znatno smanjile samo zato što su morale da plate mnogo više kako bi dobile materijale neophodne za svakodnevne operacije.
Утицај на то колико људи плате у продавницама и колико заправо могу да купе има такође велики значај. Када компанијама треба више новца за производњу ствари, обично те додатне трошкове пренесу на купце путем виших цена, од намирница до електронике. Узмите у обзир ову недавну студију ММФ-а, на пример, у којој је утврђено да ако се поштарине повећају за око 10%, обично видимо сличне скокове у онима које купци на крају плате. А када се цене тако уздижу, људима просто остаје мање куповне моћи након месечних рачуна. Оваква ситуација погоршава инфлацију уопште, што значи да породицама је теже да се носе са свакодневним трошковима и да чак смање трошење уопште. Наравно, владе добијају више готовине одмах након повећања поштарина, али уколико се погледа у будућност, последице по целокупну економију су дубоке и комплексне.
Strategije za umiranje povećanja carina
Raznovrsite dobavljače: Izvori iz zemalja sa nižim carinama
Пословне организације које су суочене са вишим царинама морају да прошире изворе снабдевања. Потрага за алтернативним набавкама има смисла, посебно код оних који се налазе у земљама где су царине ниже. Овакав приступ значајно смањује трошкове за многа предузећа. Вијетнам и Тајланд су добри примери у данашње време. Обе земље постају популарна места за производњу, јер нуде повољније царине и њихове фабрике постају све боље. Заправо, ово је добро функционисало код великих имена као што је Apple, који су недавно пребацили део производње у Вијетнам. Таквим променом избегавају се скупе царине, а истовремено се одржавају ефикасни снабдевачки ланци у различитим регионима.
Ispostavi Slobodne trgovinske sporazume (STS): Iskoristi privilégijane stope carina
Слободна трговинска уговора, позната и као FTA, често помаже предузећима да уштеде новац на посебним таксама, а понекад чак и да их сведу на нулу. Када земље потпишу овакве споразуме, међународна трговина постаје много једноставнија за све учеснике, што наравно подстиче економски раст, јер предузећа плаћају мање посебних такси. Узмимо USMCA споразум између Америке, Мексика и Канаде као добар пример. На основу овог споразума, многим производима одређене су специјалне стопе пореза којима пажљиви власници предузећа умеју да испитују све предности. Да би предузећа што боље искористила FTA споразуме, неопходно је да им пристају. Морају прецизно да разумеју који делови сваког појединачног споразума важе за њихове делатности. Владине веб локације које су посветене трговини обично имају мноштво информација о томе како заправо да добијете приступ овим повољним споразумима, без тога да касније наиђете на правне проблеме.
Optimizujte klasifikaciju proizvoda: Koristite tačne HS kodove da smanjite carinske stope
HS кодови у основи одређују које врсте поштарина се наплаћују на увезене производе. Када компаније правилно класификују своје производе под овим HS кодовима, избегавају непотребно плаћање новца услед погрешне класификације. Већина паметних фирми повремено проверава категорије својих производа како би се уверила да су све ставке правилно усклађене са одговарајућим HS бројевима. Узимајући у обзир стварне примере, фирме које улажу напоре у проверу својих класификација често заусте хиљаде евра на трошковима увоза. Да бисте ово исправно урадили, финансијски аспект је веома важан, због чега правилна класификација мора бити део свакодневних операција сваке компаније.
Istražite programe za smanjenje carina: koristite povezane skladište ili povrat carina
Kompanije koje se suočavaju sa višim carinama mogu pronaći izvesno olakšanje kroz različite programe olakšavanja carina. Uzmi na primer carinske magacine – oni omogućavaju kompanijama da zadrže svoju robu na skladištenju bez odmah plaćanja uvoznih carina, što pomaže u boljoj kontroli kase. Postoji i nešto što se zove povraćaj carina (duty drawback), gde preduzeća dobiju nazad novac koji su već platila kada proizvodi budu ponovo poslati u inostranstvo ili budu korišćeni za proizvodnju drugih izvoznih artikala. Takvi programi zaista smanjuju troškove i pomažu u izjednačavanju šansi s konkurencijom koja možda ne iskorišćava ove pogodnosti. Za mnoge proizvođače koji se bave promenljivim trgovinskim politikama, ove opcije predstavljaju praktične načine za upravljanje finansijskim pritiskom koji proizilazi iz rastućih troškova granice.
Pregovarajte sa dobavljačima
Kada su u pitanju dobavljači, preduzećima je potrebno da razgovaraju o deljenju troškova ili prilagođavanju uslova, jer carine ne prestaju da rastu. Važno je jasno objasniti dobavljačima šta se dešava kada cene porastu usled viših carina. Objašnjenje kako ove dodatne naknade direktno utiču na profitnu liniju često potiče dobavljače da razmotre mogućnost deljenja tih troškova, umesto da jedna strana snosi sav teret. Jasnoća u ovim pitanjima od samog početka omogućava svima da razumeju svoj položaj. U mnogim slučajevima, ovakva iskrena komunikacija vodi ka boljim dogovorima u budućnosti, gde niko ne oseća da su mu nametnuti nepravedni uslovi.
Kada dođe vreme za ponovno pregovaranje o tim ugovorima, kompanijama bi bilo mudro da razmotre različite pristupe koji zaista daju rezultate u praksi. Dobar pristup je predlog dogovora o podeli troškova, gde svaka strana preuzima deo onoga što je poslednjih dana postalo skuplje. Ovo stvara nešto što liči na pravo partnerstvo, umesto samo još jednu poslovnu transakciju, što pomaže svima da zajedno izdrže teška vremena. Još jedna opcija koju vredi razmotriti? Produžiti rokove trajanja ugovora uz fiksiranje stabilnih cena, ili čak povezati uplate sa ukupnim performansama obe kompanije. Ovakve vrste kompromisa obično održavaju odnose zdravim tokom perioda kada je većini ljudi finansijski teže.
Sprega za pregovaračke sesije čini svu razliku kada pokušavate da dobijete dobre pogodbe. Kompanijama su potrebni konkretni brojevi koji pokazuju kako carine utiču na njihovu isplativost, i to i u pogledu novca koji ulazi i onog koji izlazi. Pogledajte stvarne finansijske izveštaje iz prethodnih kvartala gde su promene carina imale stvarnog uticaja. Vredi proveriti i šta konkurencija trenutno radi. Razumite gde vaša industrija stoji u poređenju sa drugim koje se suočavaju sa sličnim izazovima. Osmislite unapred alternative – nešto konkretno poput prilagođavanja rokova isporuke ili rasezanja uplata na rate umesto jednokratnog iznosa. Kada preduzeća pokažu da su obavila domaći posao, to gradi poverenje tokom pregovora i pomaže im da podnesu povećanje carina bez nepotrebnih gubitaka na dobiti. Najbolji pregovarači nisu samo dobro spremni – oni tačno znaju koje karte da igrate u trenutku kad situacija to zahteva.
Ulagaјte u lokalnu proizvodnju
Улагане новца у локалне фабрике је паметна пословна одлука када се покушава смањити зависност од увозних производа и избећи оне досадне картице. Када компаније отворе сопствене производне капацитете у непосредној близини, тада добијају разне предности у дужем временском периоду. Пораст увозних такси просто више не штети, а ланци снабдевања постају много стабилнији. Данас се глобална трговинска правила стално мењају, а нико не зна које нове картице могу да настану. Производња производа управо овде у локалној средини даје компанијама стварну контролу над профитом и кретањем производа. pOČETNA поред тога, постоји још једна важна чињеница. Локална производња омогућава компанијама да прилагоде своје производе и услуге специфичностима различитих региона. Узмимо аутомобилске делове као пример. Део аутомобила који је направљен за европске путеве функционише другачије него део направљен за америчке аутопутеве. Управо та врста прилагођавања има велики значај за купце који траже решења која одговарају њиховим конкретним потребама.
Ima smisla da se osvrnemo na ono što kompanije dobijaju kada investiraju lokalno, ukoliko razmatramo opcije proizvodnje. Računica se obično isplati, jer se troškovi ulaganja u lokalnu organizaciju nadoknađuju uštedom na uvoznim carinama, jeftinijim troškovima transporta i bržim isporukama proizvoda potrošačima. Lokalna proizvodnja takođe često učvršćuje odnose s potrošačima. Ljudi ponekad više vole proizvode napravljene blizu doma, što pomaže brendovima da učvrste svoju prisutnost na tim tržištima. Uzmimo kafićare, na primer – mnogi kupci osećaju zadovoljstvo što podržavaju lokalne poslovnike. Osim toga, postoji i ekološki aspekt. Kada manje kamiona vozi preko granica, manje je emisije gasova, pa je ovaj pristup postao prilično atraktivan za kompanije koje žele da poboljšaju svoj ekološki ugled danas.
Pogledajte primer iz prakse gde su preduzeća smanjila uvoz robe i to jasno pokazuje koliko je korisno proizvoditi stvari lokalno. Uzmite u obzir neke kompanije koje su postigle bolje profite nakon što su prebacile proizvodnju bliže kući, naročito u industrijama koje su jako pogođene promenama carina, poput automobilske ili elektronske industrije. Kada su ove firme pokrenule lokalnu proizvodnju, uspešno su se nosile sa rastućim carinama, istovremeno stvarajući radna mesta upravo u mestima gde su delovale, što doprinosi jačanju lokalne ekonomije. Sve ovo nam govori da je za preživljavanje u današnjoj teškoj međunarodnoj poslovnoj sredini neophodno pametno razmišljanje i sposobnost brzog prilagođavanja.
Proaktivna mjera može pomoći u upravljanju rastućim troškovima carina
Деловање унапред чини сву разлику када је у питању повећање трошкова дужина. Компанијама би добро дошло да усвоје већ споменуте идеје – помислити на инвестиције у технологију, изградњу боље везе са испоручиоцима, евентуално и испитивање специјалних изузетака у погледу поузе који важе. Када предузећа превентивно делују у вези ових питања, уместо да чекају док не буде касно, имају много већу шансу да задрже новац тамо где му је место, уместо да му дозволе да се изгуби кроз неочекивана повећања дужина. Коначни закључак? Имајте на уму стално променљиве поузе и будите спремни да прилагодите приступе по потреби. Бити свестан тога шта се дешава у овој области и бити спреман да промениш правац када год је то неопходно, помаже компанијама да остану конкурентне у данашњим стално променљивим условима на тржишту.
Често постављана питања
Šta su porasti carina?
Porasti carina, ili celine, jesu porezi koji se stavljaju na uvezena ili izvezena dobra kako bi se štitala domaća proizvodnja i povećao prihod vlade.
Kako utiču porasti celina na poslove?
Porasti celina povećavaju troškove proizvodnje za poslove koji zavise od uvoza, smanjujući konkurentnost i dobitnost na globalnom tržištu.
Kakav uticaj imaju porastajuće carine na potrošače?
Kako tvrtke prenose povećane troškove proizvodnje na potrošače, porastajuće carine vode do viših cijena za potrošače, smanjujući kupovnu moć i doprinoseći inflaciji.
Kako tvrtke mogu umanjiti uticaj porastajućih clove?
Tvrtke mogu umanjiti uticaj clove diversifikacijom lanaca snabdevanja, korišćenjem SPP-ova, optimizacijom klasifikacija proizvoda, istraživanjem programa za oproštavanje clove i ulaganjem u lokalnu proizvodnju.
Садржај
- Uvod u porast obaveza
-
Strategije za umiranje povećanja carina
- Raznovrsite dobavljače: Izvori iz zemalja sa nižim carinama
- Ispostavi Slobodne trgovinske sporazume (STS): Iskoristi privilégijane stope carina
- Optimizujte klasifikaciju proizvoda: Koristite tačne HS kodove da smanjite carinske stope
- Istražite programe za smanjenje carina: koristite povezane skladište ili povrat carina
- Pregovarajte sa dobavljačima
- Ulagaјte u lokalnu proizvodnju
- Proaktivna mjera može pomoći u upravljanju rastućim troškovima carina
- Често постављана питања